Razine varijabilnosti i prezenzacije viježbi – (teorija)

Prva razina objašnjava koncept i važnost učenja kretanja kroz razvoj mladih sportaša. Vježbe su predstavljene tako da djeca usvajaju različite obrasce koordinacije kroz raznolike motoričke zadatke. Cilj je da djeca na početku steknu što više iskustva s različitim pokretima. Istovremeno je važno poštivati principe sigurnosti i postupnog opterećenja. Program vježbi temelji se na gimnastici koja se smatra bazom za razvoj motoričkih vještina te se može primjenjivati kao dopuna u trenažnim procesima različitih sportova, uz princip od jednostavnijih prema složenijim pokretima (kolutovi, skokovi, rotacije).

Druga razina varijabilnosti namijenjena je djeci koja su prošla prvu razinu ili već imaju razvijene motoričke vještine koje im omogućuju izvođenje složenijih pokreta. U ovoj fazi proces učenja temelji se na velikoj varijabilnosti vježbi uz mogućnost pogrešaka, prepoznavanja pokreta i korekcije u brzini, visini ili obliku. Sve vježbe su usmjerene prema cilju i snažno povezane sa sportskom disciplinom djeteta.

Treća razina varijabilnosti temelji se na sportskim specifičnim vježbama u kojima se podučava pojedinačni element u promjenjivom okruženju. U ovoj fazi u trening se namjerno uvode smetnje koje dodatno otežavaju izvedbu sportaša. Ova razina predstavlja pripremu za natjecanja visoke razine, gdje sportaši demonstriraju visoku razinu izvođenja pokreta. Sve vježbe su ciljno usmjerene i usko povezane s njihovom sportskom disciplinom, no dodatno je prisutna komponenta nepredvidivog okruženja ili visokog kognitivnog opterećenja.

U svim razinama potrebno je uzeti u obzir korake i sljedeće sadržaje:

• Prostor (razine tijela i osi kretanja)

• Vrijeme (tempo – učestalost/brzina kretanja, ritam – vremensko usklađivanje uzastopnih pokreta, tajming – pravovremeno izvođenje pokreta na pravom mjestu)

• Prilagodba dostupnosti i pouzdanosti osjetilnih informacija (interocepcija / eksteroccepcija)

• Kognitivna složenost u vezi s realizacijom ciljno usmjerenog motoričkog zadatka
  (npr. manje vremena za reakciju, održavanje pažnje unatoč ometajućim faktorima, prepoznavanje pogrešnog pokreta, brzo donošenje odluka na temelju trenutne situacije).

Prezenzacije viježbi

UVOD
U sportu, teorija varijabilnosti kroz tri razine razvoja motoričkih vještina prikazuje prijelaz od jednostavnih vježbi prema vrlo složenim, integriranim pokretima koji uključuju i vanjske objekte. Ovaj pristup posebno je koristan za trenere jer pruža strukturiranu metodu za izgradnju motoričkih vještina na način koji potiče koordinaciju, snagu i prilagodljivost.

RAZINA 1: OSNOVNE VJEŽBE – MANJE SLOŽENE
Prva razina usredotočuje se na osnovne vježbe koje su manje složene i naglašavaju temeljne motoričke vještine. U ovoj fazi, gimnastičari i sportaši rade na ključnim pokretima koji razvijaju stabilnost, ravnotežu, koordinaciju i snagu. Osnovne vježbe obično uključuju jednostavne pokrete poput čučnjeva, iskoraka, izdržaja (plank), kotrljanja i koluta.

Ove vježbe ne zahtijevaju složenu koordinaciju ili visoku prostornu svjesnost, već su usmjerene na kontrolu tijela, aktivaciju temeljnih mišićnih skupina i pravilno poravnanje tijela.

Primjerice, u razvoju motoričkih vještina, vježba prve razine može biti kotrljanje naprijed ili osnovno održavanje ravnoteže na gredi. Takvi pokreti pomažu učenicima da steknu povjerenje u kontrolu vlastitog tijela i razumiju kako se njihovi pokreti odvijaju. Slično tome, u drugim sportovima, ova faza može uključivati primjenu gimnastičkih vježbi koje podižu razinu motoričkog razvoja i time poboljšavaju agilnost u bazičnim sportovima poput nogometa, rukometa i košarke.

Ključni cilj je izgraditi čvrstu osnovu kako bi svaki sportaš imao potpunu kontrolu nad svojim pokretima i mogao ih izvoditi stabilno i precizno prije nego što krene dalje.

RAZINA 2: POVEĆANA SLOŽENOST
Druga razina razvoja motoričkih vještina povećava složenost vježbi uvođenjem elemenata koji zahtijevaju veću koordinaciju, vrijeme reakcije i prostornu svjesnost. Vježbe postaju zahtjevnije jer kombiniraju različite obrasce kretanja i zahtijevaju od sportaša da prilagođava tijelo u dinamičnijim uvjetima.

U gimnastici, druga razina može uključivati pokrete poput stajanja na rukama, kotrljanja unatrag ili prijelaznih sekvenci na spravama poput razboja ili karika. Te vježbe zahtijevaju višu razinu snage i fleksibilnosti, kao i veću kontrolu nad tijelom.

Praksa složenijih vještina također doprinosi razvoju propriocepcije – svijesti tijela o njegovoj poziciji u prostoru – što je ključno za izvođenje naprednih gimnastičkih elemenata i održavanje ravnoteže.

U sportovima kao što su nogomet, rukomet i košarka, ova razina obuhvaća vježbe poput dodavanja, vođenja lopte i šutiranja pod pritiskom, bilo od strane protivnika ili vremenskog ograničenja. Sportaši kombiniraju osnovne motoričke vještine s izazovnijim uvjetima, zadržavajući kontrolu i koordinaciju. Na primjer, košarkaš može spojiti baznu motoričku pripremu s vođenjem lopte oko obrambenih igrača, dok nogometaš može izvoditi dodavanja s igračima koji se kreću u različitim smjerovima.

Ova razina razvija sposobnost suočavanja s izazovnijim situacijama i priprema sportaša za stvarne natjecateljske uvjete.

RAZINA 3: KOMBINIRANJE VJEŽBI S VANJSKIM OMETANJIMA
Treća razina varijabilnosti u razvoju motoričkih vještina uključuje kombiniranje naučenih pokreta s dodatnom složenošću upravljanja vanjskim objektom – najčešće loptom u sportovima poput nogometa, rukometa i košarke. Ovdje se motoričke sposobnosti testiraju na najvišoj razini, budući da sportaš mora održavati koordinaciju, ravnotežu i kontrolu, istovremeno upravljajući objektom koji se kreće neovisno o njegovu tijelu.

U gimnastici, treća razina obuhvaća kombiniranje složenih pokreta i prijelaza između različitih sprava, naglašavajući koordinaciju, snagu i kontrolu u zahtjevnim uvjetima. Sportaši izvode napredne vještine na različitim spravama poput preče, grede, preskoka ili partera, često povezujući više elemenata u dinamičke sekvence.

U timskim sportovima, ova razina može uključivati dribling s loptom uz izbjegavanje protivnika (nogomet), šutiranje u rukometu pod pritiskom obrane ili izvođenje složenih kombinacija dodavanja u košarci. Svaka od tih vještina kombinira već naučene pokrete s izazovom upravljanja loptom u brzom i nepredvidivom okruženju.

Ova razina stavlja naglasak na multitasking, brzo donošenje odluka i prilagodljivost – vještine koje su ključne za vrhunski nastup u timskim sportovima.

Zaključno, progresija kroz ove tri razine varijabilnosti učenja motoričkih vještina uči sportaše da izgrade čvrstu bazu kroz jednostavne vještine, zatim napreduju prema složenim pokretima tijela, te na kraju integriraju vanjske objekte i suoče se s nepredvidivim uvjetima.

Za trenere, razumijevanje ove progresije pomaže u dizajniranju učinkovitih trenažnih programa koji postepeno nadograđuju vještine, omogućujući sportašima da postignu majstorstvo nad vlastitim tijelom i objektima s kojima manipuliraju u sportu. Ovaj strukturirani pristup razvija ne samo tjelesne sposobnosti, već i mentalni fokus, prilagodljivost i prostornu svjesnost, što je ključno za uspjeh u gimnastici i drugim sportovima.