Živčano-mehaničke osnove kretanja i razvoj središnjeg živčanog sustava (SŽS)
Živčano-mehaničke osnove kretanja proučavaju strukturu ljudskog tijela (mišiće, kosti i zglobove) u povezanosti sa središnjim živčanim sustavom (SŽS) kao posljedicom stvaranja pokreta. Razumijevanje uzročno-posljedičnog odnosa ključno je za trenere koji rade s djecom i mladima, jer potiče implementaciju vježbi za razvoj koordinacije u pedagoški proces učenja određene sportske discipline.
Ljudsko kretanje omogućava mišićno-koštani sustav – kosti pružaju strukturu, mišići stvaraju silu, a zglobovi omogućuju pokretljivost i prilagodljivost. Mišićne kontrakcije (koncentrične, ekscentrične, izometrične) omogućuju različite oblike kretanja, a cjelokupno kretanje usklađuje mozak, odnosno središnji živčani sustav (SŽS).
SŽS, kojeg čine mozak i leđna moždina, ima ključnu ulogu u pokretanju i regulaciji kretanja. Motorička kora šalje naredbe mišićima, mali mozak usavršava preciznost i ravnotežu pokreta, a leđna moždina služi kao glavna komunikacijska putanja. Motorički neuroni povezuju SŽS s mišićima i tvore motoričke jedinice koje prilagođavaju silu i preciznost prema zahtjevima pokreta u pojedinim sportskim disciplinama.
Kontrola pokreta u velikoj mjeri temelji se na mehanizmima povratne informacije. Senzorni receptori u mišićima, zglobovima i vestibularnom sustavu pružaju informacije o položaju tijela (propriocepcija) i kretanju. SŽS obrađuje te informacije i prilagođava naredbe kako bi osigurao točne, koordinirane i učinkovite pokrete.
Razvoj SŽS-a počinje još prije rođenja i intenzivno se nastavlja u ranom djetinjstvu, zbog čega je to razdoblje ključno za stjecanje motoričkih vještina.
Razvoj živčanog sustava temelji se na:
-
Sinaptogenezi: stvaranju živčanih veza, potaknutih osjetilnim i motoričkim iskustvima.
-
Mijelinizaciji: razvoju masne ovojnice oko živčanih vlakana koja ubrzava prijenos živčanih impulsa i poboljšava učinkovitost pokreta.
Mala djeca imaju visoku razinu neuroplastičnosti – sposobnosti mozga da se prilagodi i reorganizira na temelju iskustava. Zbog toga je rano djetinjstvo idealno razdoblje za izlaganje djece raznolikim motoričkim aktivnostima koje razvijaju temeljne motoričke sposobnosti poput ravnoteže i koordinacije.
Motoričke vještine napreduju od jednostavnih prema složenima: osnovni obrasci kretanja (npr. puzanje, hodanje) predstavljaju temelj za kasnije specifične sportske vještine. Biološki razvoj i iskustva iz okoline zajedno oblikuju motorički razvoj. Nakon adolescencije/plubarteta plastičnost SŽS-a opada, zbog čega učenje novih motoričkih vještina postaje sporije, što dodatno naglašava važnost ranog početka izlaganja različitim oblicima kretanja.
Važnost usmjerenosti na razvoj motoričkih sposobnosti u djetinjstvu
Djetinjstvo – razdoblje prije puberteta predstavlja ključno fazu za razvoj motoričkih sposobnosti. Tijekom ovog razdoblja SŽS ima visoku plastičnost, što znači da se živčane veze lako formiraju i učvršćuju kao odgovor na iskustva. Ovo jedinstveno biološko stanje omogućuje brže, lakše i trajnije usvajanje novih oblika kretanja nego u bilo kojem kasnijem životnom razdoblju.
Nekoliko ključnih čimbenika objašnjava zašto je rano djetinjstvo idealno za razvoj motoričkih sposobnosti:
- Visoka neuroplastičnost
Mozak u ranom djetinjstvu doseže vrhunac svoje prilagodljivosti. Djeca brzo prihvaćaju nove zadatke, ispravljaju pogreške i razvijaju učinkovite obrasce kretanja. - Kritična razdoblja za osjetilnu i motoričku integraciju
Određene sposobnosti, poput ravnoteže, koordinacije, prostorne orijentacije i kontrole tijela, moraju se poticati tijekom specifičnih “kritičnih razdoblja”. Ako djeca tada ne steknu odgovarajuća iskustva, kasnije teško u potpunosti razviju te vještine. - Temelj za buduće vještine
Osnovne motoričke vještine poput trčanja, skakanja, bacanja i održavanja ravnoteže gradivni su elementi za kompleksnije sportske vještine. Rani razvoj omogućava tjelesnu pripremljenost za složenije aktivnosti tijekom adolescencije i ulaska u odraslu dob. - Utjecaj na kognitivni i emocionalni razvoj
Kretanje je usko povezano s kognitivnim i emocionalnim razvojem. Aktivnosti koje zahtijevaju koordinaciju, ravnotežu i ritam stimuliraju moždane centre odgovorne za koncentraciju, rješavanje problema, pamćenje i emocionalnu regulaciju. - Prevencija ozljeda
Pravilno usvajanje obrazaca kretanja u ranom djetinjstvu smanjuje rizik od ozljeda. Djeca s dobrim tjelesnim držanjem i stabilnošću zglobova imaju manji rizik od prenaprezanja i ozljeda zbog nepravilne mehanike pokreta. - Poticanje aktivnog načina života
Djeca koja se osjećaju sigurnije u svojim motoričkim sposobnostima vjerojatnije će i kasnije u životu sudjelovati u tjelesnim aktivnostima. Rani uspjesi povećavaju motivaciju i zadovoljstvo kretanjem, stvarajući temelje za zdrav način života.
Zaključak
Razvoj motoričkih sposobnosti u djetinjstvu stvara osnovu za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost i zdravlje. Ciljano usmjerenim treninzima, temeljenim na razvojnim principima koordinacije, treneri mogu pomoći djeci da ostvare svoj puni potencijal te kasnije nadograđuju ključne vještine važne za određenu sportsku disciplinu. Kao podršku trenerima i učiteljima tjelesne i zdravstvene kulture, u sklopu projekta razvijen je video-trening format (VTF), koji sadrži 11 poglavlja. Program uključuje model triju razina varijabilnosti vježbi, koji postupno razvija motoričke sposobnosti kroz vježbe koje se temelje na osnovama gimnastike. Svaka razina obrađuje različite faze koordinacije, prilagodljivosti i složenosti pokreta te pruža opis sigurnog i strukturiranog napredovanja, pogodnog za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, kao i za dopunske programe sportske pripreme.